ZBIRKA PESAMA ZA DECU
Izdavač: APOSTROF Beograd, 2001.
Strana: 48
Urednik: Srba Ignjatović
Recenzent: Momčilo Milošević
Viđenja: Sergije Lajković, Momčilo Mi-
lošević, Vesna Tešović
Ostalo: Po ovoj knjizi, a u režiji Momčila
Miloševića, Amatersko pozorište
iz Boljevca pripremilo je predsta-
vu za decu i igralo je širom Srbije.
Dogodi se da u čitalačkoj pomami čitalac zgrabi vrednu i samim tim, prirodno, dopadljivu knjigu i jednostavno je „obeduje“ okom, sluhom i duhom, odlažući je, potom, kao dragoceno iskustvo, nezaboravnu uspomenu. U slučaju knjige pesama za decu (nepravedno i neiskreno bi bilo ne reći) i za odrasle, „Koliko dugo živi drveće“ pisca Radiše Dragićevića, žanrosvki posmatrano, autora poširokih usmerenja, stvari stoje tako da vas rukopis, naprosto, zgrabi, taman toliko da iz njegove vitalne, ljupke i preobraćujuće-zanosne nutrine, čini se, nikada ne izađete…. Knjiga „Koliko dugo živi drveće“, po mnogo čemu, može imati značenje duhovite, stihovne, kratke školske encklopedije ili značenje multidisciplinarnog zbornika neophodnih đačkih znanja, pojašnjenih dosetkom, domišljatim i neočekivanim obrtom i vrcavim humorom. Utoliko je u svemu manje čuda ako se zna, da između ostalog, u osnovi stvaralačkog promišljanja i književnog čina Radiše Dragićevića, stoji potvrđeno iskustvo hmorističara i istančani smisao i ukus za vic, aforizam i satiru.
Momčilo Milošević, Borba
… Svojom knjigom „Koliko dugo živi drveće“ po prvi put se obratio deci. Učinio je to vrlo ozbiljno, studiozno, onako kako nas je naučio da on jedino ume da radi. Pred čitaocima je 39 pesama različitih motiva, ali zato vrlo ujednačenog kvaliteta. Od prve do poslednje, svaka je obasjana osmehom koji razoružava i sugestivno prelazi na onoga ko je čita…
… Sve su pesme ispevane u prvom licu. U nekima govori odrastao čovek koji razume decu i govori njima razumljivim jezikom, ali u većini pesama lirski subjekt je dete sa svojim viđenjem, projektovanim željama ili strahovima. Iako govori kao dete, Radiša Dragićević je i kroz tu vizuru uspeo da prodene obrazovne elemente koji plene svojim nenametljivim šarmom i duhovitoću. Progovara iz ove knjige urbano, usamljeno dete željno društa, pažnje i nežnosti…
… Nepatvoreni šarm, toplina i dobronamernost uz vrcavu duhovitost čine ovu pesničku knjigu Radiše Dragićevića bliskom i deci i odraslima. Deci da bi još snažnije uživala u tome što su deca, a odraslima da bi što duže u sebi sačuvali to damaranje detinjstva.
Vesna Tešović, Beležnica
ELEGIJA
Branku Ćopiću
daleko od polja reka njiva
ko će imena da im se seti
gura sto i osma ofanziva
sa drugim borcima u četi
jovanču đoku potrka strica
odvela nekud stidljiva lunja
ni dobri lijan lukavog lica
sa pljoskom poljem ne cunja
nit nidžin mitraljez da klokoće
nit trišin mačak da zaprede
matere deci nose južno voće
daleko čame samotne dede
delija novih vojske musave
godine zbrajaju magareće
nečije drukčije oči slave
u bašti sljezove boje cveće
a sinu s prolećem one boje
isto prozračno svetlo i ljupko
i plače ti se za onim što je
odnelo nekud životno klupko
samo za tek rascvalo dete
još toplo priča čitanka
orlovi i dalje rano lete
al nema više našeg branka
TATA I JA
mora da je to bio lep prizor
tata sedi a priča mu baka
danas ja imam svoj televizor
kao društvo kao mog ortaka
tata zar ne bi bilo pametnije
kažem mu dok slika brzo hrli
kupi mi jednu baku tamo metni je
mogla bi ponekad da me zagrli
da ga ubeđujem šta i vredi
kaže da slika podleže kvarenju
kako televizoru slika bledi
tako je baka sklona satrenju
jednom će veli da ostari
toliko da je ne možeš čuti
a televizor kad se pokvari
kupiću ti drugi i ćuti
POPAJ
iz pelena i iz gaća
tako brzo poput zmaja
sve zbog jela od spanaća
izrastao u popaja
bez spanaća drugog lica
ni sa kićom da se meri
ne pomaže pljeskavica
ko drugaru peri žderi
brzih kretnji oštra čula
bez poroka i bez pića
u zubima samo lula
pravo brdo od mišića
tipovima grubih šala
očas njuške porazbija
strašni badža kao ala
stalna mu je mušterija
ne zna poraz ni strahove
u žilama krv junačka
pesto pete ahilove
oliva mu slaba tačka
KAKO MOJ DEDA I JA PRAVIMO I PIJEMO VINO
bila berba da se nome hvali
brekću kola od grozdova cvasti
muskat hamburg denak afuz ali
kaplju zrna od navrle slasti
lete kofe nad golemom kacom
muljača je grožđa nezasita
mulja deda sa blaženom facom
pod okom mu kaplja lekovita
kljuk naleže u bačve do vrana
tečni nektar smešta u buriće
vinu jeste mnogo dobra strana
što se važi ko božansko piće
iz bureta iz božanskog vira
teče nektar sve okolo pršti
preko čaše prelima se šira
u slast pijem a deda se mršti
al se brzo stvari preokrenu
slatka širo kratke li si dobi
dok udari vino promenu
dok prorade kvasci i mikrobi
za moj ukus vino se skiseli
iz šajtova sve se penom toči
ja se mrštim a deda veseli
spliće noge i ukršta oči
DEVOJČICE SU MNOGO GADNE
fudbal ne igraju ni klikere
na ceduljama gluposti pišu
nose odreda debele cvikere
čiste su peglane i još mirišu
da se na drvo popnu ustručavaju
da se u travu ko mi pruće
i sve se nešto došaptavaju
prevrću oči i usta puće
krišom se od majki mažu
i prave nekakve spomenare
u stanju su da sve prokažu
da grublje kažem ocinkare
u stvari one su prave dangube
ne rade poslove neke pametne
smišljaju kako će da se zaljube
i kako će koja da se nametne
u meni sve više raste uverenje
devojčice su mnogo gadne
i kako može takvo stvorenje
da se nekome još i dopadne
KOLIKO DUGO ŽIVI DRVEĆE
da li je kraj njegovom veku
kad ga bez milosti poseku
i kada godovi mu na panju
u nepromenljivom budu stanju
da li je sa njime svršeno
kad padne dole skršeno
kada mu sve poseku grane
i otpreme ga put pilane
da li drveće više ne diše
kad kao daska zamiriše
kad stane da leti trina
sa onih svemoćnih mašina
stolovi stolice te okruže
kreveti da se umorni pruže
kolevka iza vrata stane
i sve nadživi ukućane
Članovi Amaterskog pozorišta iz Boljevca sa rediteljem predstave
“Veseli školski čas“ Momčilom Miloševićem i autorom
pre jednog od brojnih nastupa
